Mještani, preživjeli logoraši svjedoče da je ratnih devedesetih Jovan Tintor odlučivao o životu i smrti na području vogošće.
“Zatočili su nas naše komšije i za pola sata došli na vrata tog hangara i rekli su nam – mi ne znamo šta će biti s vama, doći će Joja Tintor i on će odlučivati o Vašoj sudbini“, kazala je Ema Čekić iz udruženja nestalih Vogošća.
Ema je preživjela, a za 62 osobe se još traga. Suprugove kosti nikad nije pronašla. Posljednji put viđen je u jednom od vogošćanskih logora.
Put prema bunkeru je zarastao i nepristupačan, ali unutrašnjost je ostala ista; mračna prostorija i debeli betonski zidovi.
“U logoru je u prosjeku bilo 80 ljudi jer stalno su dovodili jedne a odvodili druge. Ljudi su proživljavali razne toruture, od fizičkog maltretiranja, izvođenja na streljanje, silovanja žena, tjeranje muškaraca na homoseksualne odnose a među prvima su upotrijebili i ljude u živi štit“, kaže Eset Muračević koji je u logoru proveo sedam mjeseci.