Preko mrtvih do političkih poena.

Odbijanjem zahtjeva za reviziju presude za genocid najviše su profitirale Srbija i Republika Srpska.

U perverznoj priči o ponovnom ubijanju ubijenih i amnestiranju zločinaca, svako u rukovodstvu Republike Srpske će nastojati da se zakiti morbidnim političkim poenima.

Mladen Ivanić, to više niti ne krije, kaže, kako je njegova korespodencija sa Haškom tribunalom od prošle godine bila od ključnog značaja za obaranje presude. Ivanić mlako spomene kako mu je „žao zbog zločina“, a onda poentira, kako se izborio sa političkim Sarajevom i Izetbegovićem, prije svih.

Dodik, osim likovanja, neće morati ulagati bilo kakav trud, jer je njegova retorika upravo na fonu propasti revizije presude, a SDS-ovi kadrovi su već po sistemu spojenih posuda proglasili poraz Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika zajedno i pobjedu nekakve „pravde“.

E, tu je sav problem. Niti je Bakir Izetbegović izgubio bilo šta, niti je Dodik u nekakvom političkom minusu.

Bosanska logika kaže, taksativno, otprilike ovako:

1. Izetbegović namjerno nije obavijestio javnost da godinu dana zna kako Softić nema legitimitet u Haagu.

2. Izetbegović je najbolji Dodikov vezni igrač. I obrnuto. Toliko puta potvrđeno, a sada i parafirano.

3. Izetbegović je izigrao povjerenje porodica žrtava.

4. Izetbegović je obmanuo ne samo žrtve, nego i svoje glasače i državu BiH.

5. Izetbegović se ne osjeća krivim, ne želi podnijeti ostavku, a namjesto toga šalje svoju SDA virtuelnu Fejsbuk armiju da mu klikovima, lajkovima, šerovima i FB grupama amortizuju udarac.

6. Izetbegović će zbog prvih pet stavki bosanskom logikom dobiti sljedeće izbore!

I to je sva žalost. Jer je sušta istina.

Ako Milorad Dodik, koji je prevario svoje glasače, pa je namjesto referenduma napravio anketu, a umjesto vojne parade, šetnju mažoretkinja i vožnju bajkera, pobijedio, ako je čovjek, koji obmanjuje 49 posto stanovništva u Republici Srpskoj na vlasti bezmalo dvije decenije, zašto i pomisliti da ista takva „dobra sudbina“ neće zadesiti Bakira Izetbegovića?!

Zar stvarno ima onih politički naivnih koji misle da je ovo nekakva kazna za vođu SDA? Ne, naprotiv!

Uvijek i stalno, ovdje je vladala maksima – neka je naš, pa makar i najlošiji.

I nema veze što je taj „naš“, u ovom slučaju Izetbegović, indirektno trajno pomilovao horde srbijanskih zločinaca, što je u svom tzv. ekspertskom timu, koji je trebalo plaćati napabirčio diletanata za tri života i što je na koncu konaca baš on učinio najveću medvjeđu uslugu cjelokupnom bošnjačkom, ali i svim narodima Bosne i Hercegovine. Nema veze! Za nagradu će dobiti, iznova vlast.

Vidite, dok narodi u Bosni i Hercegovini, prije svega za Bakira Izatbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića uporno budu smatrali da su zaštitnici nekakvih nacionalnih, državotvornih, a ne najsebičnijih i naprizemnijih ličnih interesa, nema nama napretka.

Na stranu sada Izetbegović, na stranu sve. Ova revizija je pokazala svu snagu dnevne politike, koja bez stida i srama ne preza ni od čega. Referendum, izbori, popis, revizija… Dug je put do izbora u oktobru 2018. Do tada ćemo se scega nagledati.

Objekttvno, šta je sa revizijom?

Osim onih ubogih, koji su ostali bez svojih najmilijih i koji čekaju da im biologija presudi, za desetak dana, biće ovo još jedna „davno ispričana priča“, koje će se slabo ko sjećati. Kao što se prije pokretanja zahtjeva za reviziju već pomalo zaboravilo da je Sud još 2007. presudio da se genocid dogodio na području Srebrenice te da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu jer nije spriječila da se on dogodi.

Rukovodstvo Srbije i RS-a, sklono dodjeli odlikovanja kojekavim rusofilima, ljudima smutljivog morala i raznoraznim anonimusima, komotno može, barem u tajnosti, poslati Bakiru Izetbegoviću i „ekspertnom timu“ nekakav orden zasluga. Zaslužili su ga.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.