Feljton o političkim ubistvima: Ko je imao motiv da ubije Ramiza Delalića, koji je "previše znao" - Sarajevograd.CLICK

Sada već bivši sedmičnik „Slobodna Bosna“ (SB), sa Senadom Avdićem na čelu, godinama se bavio temama o političkim ubistvima u BiH. Tako je njegov arhiv neiscrpan izvor tekstova koje bi Avdić, jedan od današnjih najvećih zaštitnika Bakira Izetbegovića, sada, vjerovatno, najradije da zaboravi.

Papir sve pamti

Međutim, „papir sve pamti“, pa tako i njegove ekskluzive koje je u godinama prije, a i podosta poslije ubistva Ramiza Delalića Ćele objavljivao, raskrinkavajući motive ratnih i poratnih političkih ubistava u našoj zemlji, a posebno dokazujući tvrdnje o povezanosti bošnjačkog vrha vlasti s tim teškim, ni do danas pravosudno rasvijetljenim slučajevima.

Od ovog broja našeg lista, a nakon objavljenih nastavaka intervjua koji je uoči svoje smrti 2007. godine Delalić dao Avdiću, a on objavio kao senzacionalnu posthumnu ispovijest ratnog komandanta Devete brdske brigade Prvog korpusa Armije RBiH o likvidaciji drugog čovjeka bošnjačke tajne službe (AID) Nedžada Ugljena, podsjećamo na brojne druge Avdićeve ekskluzive o ovim temama.

Tako u osmom nastavku feljtona donosimo podsjećanje na najzanimljivije dijelove tekstova u kojima se SB bavila slučajevima “Ugljen” i “Delalić”.

U tekstu od 27. maja 2010. godine pod naslovom “Ko je vrbovao Ramiza Delalića Ćelu” posebno se izdvajaju teze da je Delalić i sam javno govorio kako je “povremeno tokom, ali i nakon rata radio neke poslove za državu”, te o tome ko je mogao imati motiv da ubije Ramiza Delalića Ćelu.

-Pa jednim je Delalić po nalogu konkurencije iz bh. podzemlja, a po drugima po nalogu najvišeg političkog, odnosno bivšeg obavještajnog vrha u BiH, zato što je “previše znao” – piše o tekstu SB-a od 27.maja 2010.godine.

U istom tekstu se podsjeća da je “već prvih poslijeratnih godina, kada se pojavljuju prve naznake o optužnici koja bi iz Haaga mogla pristići zbog zločina u Grabovici, Delalić bježi u Tursku”, te nastavlja:

– Tvrdilo se kako se plaši optužbi, međutim, uprkos raznim teorijama, Delalić se haškim istražiteljima dobrovoljno javio i ponudio pomoć. Kako je svojevremeno izjavio, u Tursku je pobjegao zahvaljujući pasošu na lažno ime, izdatom u MUP-u Kantona Sarajevo, odnosno iz ruku nekadašnjeg šefa sarajevske policije Ismeta Dahića.

Herojski potez

Nakon dugogodišnjeg izbivanja, vraća se u Sarajevo 2004. godine, ali zbog optužnice za ubistvo srpskog svata odmah je uhapšen i smješten u zenički, a potom transferiran u sarajevski Centralni zatvor. U zatvoru ga je zatekao i poziv Tužilaštva Haškog tribunala 2005. godine da svjedoči na suđenju Haliloviću za Grabovicu.

Kako je tokom ove vojne akcije ‘93. Delalić ostao poznat po tome što je od smrti spasio dva dječaka iz porodice Zadro, Gorana i Zorana, nakon što je njihova porodica brutalno likvidirana, iz priče o Grabovici je, čime se rijetki mogu pohvaliti, izašao kao heroj.