Da bi uspio organizirati sastanak Sulejmana Tihića sa američkim ambasadorom Klifordom Bondom, znam da je morao tražiti saglasnost State Departmenta da bi se sastao sa predsjednikom stranke koja se tada tretirala kao „poluteroristička organizacija“
Postoji nekoliko verzija kako je rahmetli Sulejman Tihić, pored nekoliko vrlo izraslih političara, pa i bliskih prijatelja samog predsjednika rahmetli Alije Izetbegoviće, zadobio njegovo povjerenje i podršku da postane lider SDA. Ja se držim onoga što je predsjednik Izetbegović dao kao zvanično objašnjenje; a to je da je Tihić bio radin i pravno vrlo obrazovan čovjek. Nisam ni razbijao puno glavu o tome, jer mislim kako je Alija izabrao Tihića, tako je i Tihića izbrao mene za potpredsjednika kao radinog čovjek koji je imao dugo direktorsko iskustvo u rukovođenju kolektivom.
Tako sam na kongresu SDA, održanom 2001. godine, ipak na prijedlog samog Alije Izetbegovića, izabran za funkciju potpredsjednika.
Iskreno želeći se dokazati na to funkciji i opravdati dato povjerenje puno sam radio za stranku. Ubrzo sam shvatio da se SDA nalazi u tihoj izolaciji od strane međunarodne zajednice.
Kada sam dobio zadatak od novog predsjednika Sulejmana Tihića da radim na uspostavi međunarodnih kontakata usmjerenih ka učlanjenju stranke u Asocijaciju narodnih stranaka EU, uočio sam da nemamo nikakvih kontakata sa Ambasadom SAD. Počeo sam raditi na tome kao prvom zadatku. Trebalo mi je više od pola godine da pripremim i organiziram prvi kontakt predsjednika Tihića sa američkim ambasadorom u BIH.
Napomenut ću da sam kao guverner Sarajevskog kantona imao veoma dobre i konstruktivne diplomatske odnose sa većinom najvažnijih ambasadora u BIH. Upravo korištenjem tih veza uspio sam organizirati sastanak „uz kafu“ sa američkim ambasadorom Klifordom Bondom. Znam da je morao tražiti saglasnost State Departmenta da bi se sastao sa predsjednikom stranke koja se tada tretirala kao „poluteroristička organizacija“. „Kafa“ u restoranu „Aeroplan“ je počela u dosta našpenovanoj atmosferi koja je uobičajena za takve prve kontakte. Nakon razmjene kurtoaznih riječi, Tihić je iznio planove SDA za realizaciju kongresnih ciljeva koji su implicirali profilaciju Stranke kao narodne i multietničke političke organizacije, njen put u euroatlanske integracije. Tihić je potom odgovarao na postavljena pitanja. U jednom trenutku, kad sam primjetio da nema dovoljno uzajamnog povjerenja, rekao sam da bi se ovo realiziralo „spremni smo razgovarati o svemu, pa i onim najtežim temama koje su do tada bile tabu“. Na pitanje koje su to teme odgovorio sam da u to spada sve što je potrebno učiniti da bi se uspostavilo međusobnog povjerenje i otklonilo podozrenje prema našoj namjeri da realiziramo političke ciljeve Stranke.
Osjetio sam kako se atmosfera razgovora toliko promijenila i sa današnjeg osvrta na taj razgovor mogu ustvrditi da je to bila prekretnica za SDA na njenoj međunarodnoj afirmaciji.
Poslije „kafe“ u „Aeroplanu“ prošetao sam sa predsjednikom Tihićem Ferhadijom, konstatirali smo da smo učinili veoma važan iskorak i da za to imamo ogromnu odgovornost na sebi.
To je bila prijelomnica za uključivanje stranke u euroatlanske integracije i početak stvarnog puta ka Evropi, EU i NATO-u. Po mojoj ocjeni, to je bio stvarni korak prelaska SDA iz narodnog pokreta u modernu stranku.
Odlazak osnivača Stranke i njenog prvog predsjednika Alije Izetbegovića sa funkcije njenog predsjednika, njegova bolest i mnoštvo drugih problema, uključujući i prelazak SDA u opoziciju, bio je pokazatelj tadašnjeg društvenog, političkog i ekonomskog ambijenta opterećenog posljedicama rata. To su bili trenuci kada nismo bili dovoljno svjesni svih problema koji nas očekuju.
Iz današnje perspektive može se reći da je to bio put stranke muslimanskog kulturnog i povijesnog kruga, od tretmana poluterorističke organizacije do stvarnog statusa posmatrača u Asocijaciji narodnih stranaka u EU. SDA je tek tada stasala do nivoa nezaobilazne političke snage u BIH.
Danas se mnoge tako stečene vrijednosti dovode u pitanje. Jer Stranka nedopustivo kreće udesno i prazni svoj demokratski kapacitet stečen teškom mukom!
(The Bosnia Times, Autor: Mirsad Kebo)
Related posts:
Sud, zbunjen, normalan: Al’ ga nema tri godine, tri godine “Avaz”, “Avaz”…
Novo vehabijsko organizovanje ili ko (ne) želi “zaklati” reisa Kavazovića?
April iz 1998. se ponavlja: U petak temperature i do 30°C
IN MEMORIAM: Suada Dilberović – Olga Sučić (1992-2016)
Esencijalne namirnice Fadila Novalića: Šest kilograma janjetine za ministre, a hobotnica za delegaciju MMF-a
PROHUJALO S ‘LJILJANOM’ Reis Kavazović u ‘SOCIJALISTIČKOM STROJU’!
Zašto je Aleksandar Vučić citirao Izetbegoviću u Mostaru Mešu Selimovića?
EMIR HADŽIHAFIZBEGOVIĆ: Ja više ne mogu šutjeti, Bošnjačka Armija klala po Grbavici….
Šta je ustvari ‘neosmanizam’ na Balkanu: Ambicije kao Rolls-Royce, a sredstava ni kao Rover…
Pogled preko Drine na Tuzlansku kapiju: Zašto Srbija čuva masovnog ubicu?!
Powered by YARPP.
